Dobrodošli na službenu stranicu Hrvatskog sindikata prometnih pilota

Zadnje objave

• Croatian Pilots Forum 2024.14/12/2023

  Pilot ste u Hrvatskoj, ali ne radite za CTN?
  Jeste li pilot koji radi za hrvatske zrakoplovne prijevoznike koji nisu CTN?
  Pridružite nam se na Pilot Forumu 13. veljače 2024. u Zagrebu!

  Zašto prisustvovati? Ovaj forum ima za cilj biti informativan i interaktivan, okupljajući stručnjake iz industrije kako bi odgovorili na vaša goruća pitanja o svakodnevnim praktičnim stvarima, kao i dali savjete iz svog bogatog iskustva u podršci pilotima koji se okupljaju radi svojih interesa.

  Prijavite se ovdje https://forms.gle/1V5NeiLxDHJ7YJ6X7
  ili nas kontaktirajte na

  

• Od dječjeg sna do stvarnosti: Put mlade pilotkinje Slavke Mustapić03/05/2023

  

  Djevojčice su se igrale s barbikama, a ona je bila s glavom u oblacima. Na zvuk brujanja, ostavljala bi sve što je radila i podizala glavu promatrajući veliku čeličnu pticu kako se uzdiže iznad nje. Zamišljala je kako je to letjeti. Izgubiti tlo pod nogama i biti slobodna poput ptice.

  Kako bi bilo kad bi ona upravljala tim moćnim strojem koji putuje kroz oblake? Sanjarila je. Kao djevojčica, naša mlada kolegica pilotkinja Slavka Mustapić, odrastala je uz aerodrom u Sarajevu, i sanjala snove o letu.

  Avijacija jedini izbor

  "Avion ili helikopter, što je god prolazio, ostavljala sam sve. Bilo mi je fascinantno da su tako ogromni i da lete. Stajala bih i gledala kako prolaze. Svaki dan. Moglo je trajati", priča Slavka koja je članica flote Croatie Airlinesa od 2019. godine, i jedna je od šest pilotkinja u kompaniji u kojoj radi s još 129 kolega.

  Dječji i djevojački snovi postali su stvarnost. Uz puno želje, upornosti, odricanja i podrške obitelji te prijatelja. Prvo je svoju želju povjerila najboljoj prijateljici.

  "Pričala sam joj o tome, o letenju, o želji da budem jednoga dana za komandama zrakoplova. Bilo mi je napeto, jako napeto! Zamišljala sam pilote kao iz Top Guna", prisjeća se oduševljeno. Smijući se kaže kako su joj ti piloti bili baš cool jer su upravljali zrakoplovima tako samouvjereno.

  "Radili su što žele među oblacima", dodaje pilotkinja Mustapić. Maštala je u školskim klupama u osnovnoj i srednjoj školi da će i ona jednoga dana tako, samouvjereno vladati čeličnim strojem. I došao je dan završetka srednjoškolskog obrazovanja i upisa na fakultet. No u Bosni i Hercegovini nije bilo aeronautičkog fakulteta. Roditelji, iako su bili iznenađeni njezinom odlukom, podržali su je da se prijavi na Prometni fakultet u Zagreb. Bio joj je to, kaže, jedini izbor. „Idem na sve ili ništa“, priopćila im je i dokazala se - uspjela je u konkurenciji dvjestotinjak kandidata izboriti svoje mjesto.

  "E, onda kada sam došla na školovanje, naučila sam da nema s avionom kako ti želiš, toga ima samo na filmu. Tako je i u našoj kompaniji. Najvažnija je sigurnost putnika i posade te sigurnost zrakoplova. Nije to borbeni zrakoplov, vojna avijacija. U civilnom zrakoplovstvu najvažnija je sigurnost i udobnost putnika tijekom leta", objašnjava. Studirala je pet godina, nakon treće godine, odslušanih predavanja i položenih ispita, morala je položiti i 15-ak ispita u Agenciji za civilno zrakoplovstvo da bi poletjela. A to je bilo tek uzbuđenje. Prvi je put sjela u avion, ali sada ne kao putnica, već ona koja njime upravlja.

  Uzbuđenje prvog leta

  "Bila sam jako uzbuđena! Sve je to drugačije, kad si za komandama i ti radiš. Prvi je let bio iznad Varaždina; ogromno uzbuđenje, ali kaotično jer nikad u životu ne percipiraš sve što se nalazi oko tebe na taj način. Skeniraš, da si svega svjestan oko sebe u svakom trenutku i da možeš paziti na više stvari odjednom. Bilo je uzbudljivo – prvi put vidiš jezero, zgrade, orijentiraš se prema njima, pa vidiš zgradu u kojoj spavaš dok si na školovanju. Puno je vježbanja, puno letova dok sve ne naučiš i ne savladaš", objašnjava pilotkinja.

  Da bi ostvarila uvjet za ispitni let i dobivanje dozvole za letenje, morala je ispuniti kvotu od 200 sati leta u tzv. „školskim zrakoplovima“, malim zrakoplovima tipa Cessna i Piper. Prvi je let bio vizualni (orijentacija prema objektima u prostoru), potom instrumentalni. Kad je to sve savladala uslijedio je simulator kako bi naučila da treba vjerovati zrakoplovu u trenutku kada ništa ne vidi oko sebe, trebalo je naučiti pouzdati se u instrumente aviona.

  Sati školovanja

  "No to nije kraj, tih 200 sati. Kada sam dobila posao u Croatiji Airlines na petoj godini studija, ponovno sam se školovala. Morala sam odraditi dozvolu za određeni tip aviona, a ona počinje 'ground school-om' – upoznavanje s pravilima, teorijski dio pa simulator za Dash u Beču, na kojem se vježbaju procedure u hitnim slučajevima. Kad sam sve to prošla, u Zagrebu sam odrađivala školske krugove. To su niski krugovi oko aerodroma, nakon kojih je slijedilo 10. sektora opservacija prije negoli sam počela letjeti s kapetanom instruktorom, i putnicima", objašnjava proceduru na početku svoje karijere, ova mlada kopilotkinja na Dashu. Dodaje kako je svaki avion skup sustava i mora se naučiti kako jedan dio zrakoplova utječe na drugi.

  

  Pilot zna proceduru za svaku situaciju

  "Puno se toga nauči. Zapravo je vrlo jednostavno. I zrakoplov, kao i automobil kad vozite – nećete u treću brzinu s 20 kilometara na sat. Letenje ima puno više pravila, a avion je skup sustava i stoga školovanje puno više traje. Ako vam se pokvari auto, stanete sa strane uz cestu, a s avionom ne možete tako. On ide, i zato moramo biti dobro odškolovani, utrenirani i znati sve procedure da se sve može riješiti kada treba. Avion je siguran oblik prijevoza, kao što sam već rekla, pa uvijek ako se nešto dogodi, postoji pomoćni sustav", priča naša pilotkinja.

  Razumije strah od letenja, no kaže da je ipak jednostavnije kad si u kokpitu jer tijekom leta znaš što se događa. I ponavlja kako su cijeli zračni sustav i let propisani te da je zbog toga avion sigurno prijevozno sredstvo.

  "Propisano je sve što se mora zadovoljiti i napraviti tijekom leta, i ne možemo raditi ništa što je izvan procedura i propisa. Avion je, opet kažem, čitav niz sustava. Ako se slučajno dogodi da otkaže jedan motor, možemo nastaviti letjeti i sigurno sletjeti i s jednim motorom. To je ogromna stvar. Putnici trebaju znati da kada im nešto tijekom leta izgleda strašno, da pilot uvijek ima punu kontrolu. Oni trebaju slušati naše kolege, kabinsko osoblje uvijek daje sve potrebne upute. No to se rijetko događa", nastavlja objašnjavati i dodaje kako na poslu ponekad na kraju leta dobije pljesak putnika. To se događa, priča, kada postoji primjerice problem s vjetrom prilikom slijetanja. Zato kad čuje pljesak, zna da je dobro odradila svoj posao.

  Radni ritam i velika odgovornost

  A on je zahtijevan i težak, nije to ustaljeni radni dan kakav ima većina građana koji svojih osam sati odrade, najčešće u isto vrijeme od 7 do 15 ili od 9 do 17 sati, i znaju da ih čeka slobodan vikend nakon radnog tjedna. Pilotski je radni ritam drugačiji. Iako rade u smjenama, ni njihove smjene nisu slične smjenskom radu na koji smo navikli.

  "Ako imam noćni let, spavanje je četiri sata, odradim let, legnem spavati kad dođem doma. Neki kolege si ne mogu to priuštiti zbog obiteljskih obaveza koje ih čekaju kad dođu doma. Nismo mi kao ljudi koji imaju svoj posao u određeno radno vrijeme, kojima se tijelo navikne da se bude u isto vrijeme, da imaju redovne obroke. Kod nas je to sve drugačije, no tako smo odabrali. To je naš i moj životni poziv, nijednom nisam požalila. Kad sam sanjala da budem pilotkinja, nisam razmišljala o buđenjima u tri ili četiri sata ujutro kako bih išla na posao, pripremila let i letjela noću. Nisam ni zamišljala puno izbivanja iz svoga doma, no to je tako. To je moj poziv, to sam željela i opet bih tako izabrala". Slavka kaže kako je već naučila planirati život na slobodne dane unatoč čestim promjenama u rasporedu.

  "Mogu se prilagoditi. Drugačije je to s kolegicama i kolegama koji imaju obitelji i djecu, zaključuje 27-godišnja pilotkinja.

  Ženska posada

  Nemalo se događalo da putnici ostanu iznenađeni kad je vide da ulazi u kokpit, no nakon leta su ugodno iznenađeni, kaže kroz smijeh.

  "Nekad se zna dogoditi da bude cijela posada ženska. Nas je šest pilotkinja u kompaniji, jedna je kapetanica. I dogodilo se da budemo obje na zrakoplovu s kolegicama stjuardesama. No sve mi znamo svoj posao i donosimo sreću. Vozile smo mlade nogometne reprezentativce u Edinburg na utakmicu, pa vatrene u Beč, i obje su naše reprezentacije taj put pobijedile. Nosimo sreću", smije se.

  Slavka Mustapić voli svoj posao, kao i sve njezine kolege. Taj je životni put sama izabrala, nije bilo druge želje jer se životni poziv ne bira, on se dogodi. Daleko je to od romantičnog zanimanja kakvim ga je zamišljala kao djevojčica.

  "Volim svoj posao! Odgovoran je, ali je i zabavan i dinamičan. Ljudi s kojima radim su dobri i pozitivni. To je ono što sam željela raditi i nisam ni sekundu požalila", kaže nam na kraju spremajući se za nove smjene i letove na Dashu.

  Slavka Mustapić živi svoj pilotski san koji je sanjala kao djevojčica, odrastajući uz zrakoplovnu pistu sarajevskog aerodroma u naselju Butmir. Posao ju i tamo često odvede pa uzlijeće i slijeće s mjesta koje je odgovorno što ponosno nosi epolete nacionalne aviokompanije susjedne zemlje.

• Svjetski dan pilota: pogledajte kratki film “Ured iznad oblaka”26/04/2023

  U svijetu se na današnji dan, 26. travnja, obilježava Svjetski dan pilota s ciljem poticanja svijesti u javnosti o predanosti i hrabrosti pilota diljem svijeta te skretanja pažnje na zanimanje o kojem se relativno malo govori. A upravo o pilotima svakodnevno ovise sigurnost i životi stotina tisuća putnika.

  Hrvatski sindikat prometnih pilota (HSPP) pridružuje se obilježavanju Svjetskog dana pilota, pozivajući vas da pogledate i slobodno podijelite kratki dokumentarni film „Ured iznad oblaka“ o jednom uobičajenom radnom danu pilota putničkog zrakoplova.

  Važno je znati tko su ljudi koji se nalaze u kokpitu, a čije znanje, vještine i iskustvo igraju odlučujuću ulogu u davanju pečata avioprijevozu kao daleko najsigurnijem obliku prijevoza današnjice.

  „I na današnji Svjetski dan pilota radit ćemo svakodnevnim ritmom te će ga velik broj pilota provesti za kontrolama svojih zrakoplova, obavljajući uobičajene zadaće negdje gore, visoko. Iako nam zbog toga današnji dan možda neće djelovati ni po čemu drugačiji od ostalih, Svjetski dan pilota, ovaj dan posvećen našoj profesiji, trebamo iskoristiti za prisjećanje na neopisivo uzbuđenje i osjećaj slobode s prvog samostalnog leta, da osjetimo zahvalnost jer smo imali priliku ostvariti svoj dječji san i da budemo ponosni što smo pripadnici jedne male i specifične skupine ljudi“, ističe Vladimir Bošnjak, predsjednik Hrvatskog sindikata prometnih pilota.

  U hrvatskoj nacionalnoj aviokompaniji o letovima brine 130 pilota, točnije 124 pilota i 6 pilotkinja. Svakodnevno se diljem svijeta odvija oko 100 000 letova, u svakom trenutku je u zraku oko pola milijuna ljudi, a godišnje zrakoplovi prevezu milijarde putnika. Od prvog nesigurnog, ali povijesnog leta braće Wright 1903. godine do danas, avioprijevoz je doživio streloviti razvoj kojem je imperativ, osim povezivanja svakog kutka svijeta, postići visoku razinu sigurnosti s najmanjim mogućim rizikom smrtnosti.

  Zanimanje pilota svakako je potrebno demistificirati, treba znati više o izazovima i specifičnim rizicima s kojima su suočeni u radnom okruženju. Iako je riječ o profesiji koju bi se prije moglo nazvati pozivom nego zanimanjem, piloti moraju biti i fizički i mentalno sposobni da bi mogli redovito upravljati avionom.

  Međutim, tijekom svog radnog vijeka, a posebice u razdobljima sezone (od proljeća do jeseni), piloti su izloženi povišenim razinama stresa te se nerijetko bore s umorom. Potrebno je spomenuti i da se njihov posao odvija u radnom okolišu koji je izuzetno nefiziološki, od razrijeđenog zraka i njegove smanjene vlažnosti, preko buke, vibracija, pa do ionizirajućeg zračenja što ih izlaže raznim zdravstvenim rizicima.

  Iskreno vjerujemo da ćemo u idućem razdoblju više približiti javnosti svoju profesiju, a kratki dokumentarni film „Ured iznad oblaka“ tek je prvi korak na tom putu.

  I na kraju, svim pilotima, kako civilnog, tako i vojnog, sportskog i transportnog (cargo) zrakoplovstva, upućujemo iskrene čestitke povodom Svjetskog dana pilota!

  „Osim mirnog neba, mudrih i ispravnih odluka te profesionalnog uspjeha, želim svim pilotima da zauvijek uspiju zadržati u sebi djelić onog dječjeg oduševljenja avionima, da nastave njegovati svoju ljubav prema letenju i da uvijek, bez obzira na godine i stečeno iskustvo, nastave pronalaziti one sitne izazove koji će im omogućiti uživanje u svakom letu. Dragi moji kolege, sretan vam Svjetski dan pilota!“, poručuje Bošnjak.

  https://www.youtube.com/watch?v=7iHdcdMp_UY
• Objašnjenja profesionalnih pilota koja mogu ublažiti strah od letenja17/04/2023
  Strah je, uz sreću, tugu, ljutnju, iznenađenje i gađenje, na listi primarnih ljudskih emocija. Iako se cijelog života borimo protiv straha, on je u suštini itekako koristan i potreban kako bi nam pomogao da izbjegnemo opasnost i tako preživimo.Postoji i cijeli raspon tih negativnih osjećaja koji ovise o tome možemo li izbjeći opasnost ili ne, jesmo li u to sigurni ili nismo, pa tako strah može prerasti u paniku ili čak užas. Strah može biti blag ili intenzivan, može biti realan ili nerealan, pa tada govorimo o fobijama. No činjenica je da je strah od letenja vrlo raširen – statistike nisu ujednačene, no pretpostavlja se da barem jedna od 10 osoba doživljava neki oblik straha vezan uz letenje.Hoćemo li se moći i kako suprotstaviti naletu straha vezanom uz letenje, ovisi o više čimbenika. Nije isto osjećati strah koji se zapravo temelji na osjećaju gubitka kontrole, strahu od avionske nesreće, nije isto ako se već borimo sa psihičkim tegobama poput depresije ili generaliziranog anksioznog poremećaja, a nije isto niti ako patimo od aerofobije, klaustrofobije, akrofobije te nekih drugih paralizirajućih strahova kojima je okidač letenje avionom, a traže ozbiljniji terapijski pristup.

  Nije svaki strah fobija, ali i za fobiju pomoć postoji

  Zbog raznih tekstova koji se mogu pronaći vezano uz strah od letenja i u kojima se baš svaki strah od letenja proglašava aerofobijom, važno je naglasiti: aerofobija nije bilo kakav, već ekstremni strah od letenja. Osobe s aerofobijom mogu osjećati intenzivnu tjeskobu prije ili tijekom leta zbog koje odbijaju svaku pomisao o letu.Ovo stanje može, naravno, itekako ometati njihovu sposobnost da putuju, bilo zbog posla ili zadovoljstva. No zahvaljujući psihoterapiji i terapiji izlaganjem, većina ljudi može pobijediti čak i fobiju, stoga ne oklijevajte potražiti stručnu pomoć, pitajte liječnika za savjet.

  Što piloti žele da znate?

  Strah od letenja, barem ako nije riječ o fobiji, značajno mogu ublažiti (ili čak ukloniti) savjeti, točnije, objašnjenja pilota. Pritom uzmite u obzir da na komercijalnom letu nikada neće u avionu biti kapetan s manje od 1500 sati letačkog iskustva, a najčešće daleko više. Dakle, njihovo je iskustvo itekako dragocjeno. Teško da može postojati situacija s kojom se nisu susreli – što mislite, koliko su  turbulencija doživjeli u svojoj karijeri ili s koliko su se grmljavinskih nevremena borili?Putnike letenje nerijetko straši upravo zbog turbulencija, zbog zvukova koji su im nepoznati (ako ne lete često), boje se nesreće… Ovom prilikom navest ćemo nekoliko savjeta i objašnjenja pilota koje svakako pročitajte prije nego što krenete na svoj prvi ili sljedeći let, sigurni smo da će vam biti korisni.

  #1  Razumijevanje zvukova u avionu

  Ako ne letite često, mogli bi vas prestrašiti zvukovi u avionu, posebno kad se promijene ili gotovo utihnu. Na primjer, zvukovi utihnu kad se avion počinje spuštati prema svojoj destinaciji, pa usporava. Korisno je znati da komercijalni mlazni avioni lete na visinama između 10 i 13 kilometara, dok turbo propelerski lete na 7,5 km, te da bi se spustili s te visine i sletjeli u zračnu luku treba im uglavnom 30 do 35 minuta. Značajan dio buke koju čujete tijekom leta uzrokovana je normalnim radom motora i prolaskom aviona kroz zrak. Kada zrakoplov započne spuštanje, najčešće smanji snagu motora na minimalne postavke kako bi se potrošilo što manje goriva, a ponekad i zbog zahtjeva kontrole letenja istovremeno usporava. Stoga ta stalna buka koju čujete gotovo tijekom cijelog leta, u jednom trenutku utihne.

  #2 Prolazak kroz oblake i turbulencije

  Vrlo čest okidač za paniku i strah su turbulencije koje ponekad mogu biti doista jake. Dobro je znati zašto nastaju i zašto se te pojave nemate razloga bojati.Turbulencija je zapravo neujednačeno ili kaotično kretanje zraka na određenoj visini ili lokaciji koje najčešće nastaje na dijelovima atmosfere gdje dolazi do nagle promjene u strujanju zraka. Ono može biti uzrokovano mnogim faktorima. Vjerojatno ste već negdje i čuli da je zrak fluid te se ponaša slično, primjerice, vodi u mirnom potoku. Dok potok teče ravnim koritom, voda ujednačeno teče, pa i list na površini mirno plovi. Ali kad naiđe na neravninu ili kamen, u potoku se počnu formirati vrtlozi ili se naglo mijenja smjer toka, pa se list krene ubrzano ljuljati i okretati. Tok je, dakle, nakon neravnine nemiran, a upravo to je vrlo slično onome što se događa u zraku kada govorimo o turbulencijama.Za početak trebate zaboraviti dječju iluziju o oblacima kao mekim jastucima. Dakle, kako se formiraju oblaci? Kumulusi, oni bijeli oblaci koji podsjećaju na cvjetaču i koje možemo vidjeti na nebu tijekom lijepih sunčanih dana, nastaju tako da sunce neravnomjerno zagrijava površinu zemlje te se zagrijani zrak na određenim mjestima brže diže u visinu u stupovima ili tzv. termikama koje same po sebi mogu uzrokovati turbulenciju. Kada je takav zrak dovoljno vlažan i kada se naglo digne u visinu, zbog pada temperature na određenoj se visini vlaga u zraku počinje kondenzirati i formiraju se sitne kapljice koje oblikuju vidljivu vlagu na nebu - oblak. Upravo zbog tog uzlaznog strujanja zraka, ispod i u tim oblacima često dolazi do vrtloženja i smicanja zraka što je i sama definicija turbulencije.Po lijepom vremenu zato možemo uočiti da su gotovo svi oblaci na istoj visini na kojoj su dosegli temperaturu kondenzacije. Tijekom procesa kondenzacije također se oslobađa energija, što će dodatno utjecati na kretanje zraka unutar oblaka, a pritom se i sam oblak (ako ima dovoljno energije) može nastaviti razvijati prema gore te uzrokovati još više turbulencije i loše vrijeme.Stoga će tijekom prolaska aviona kroz oblak gotovo neminovno doći do barem malo podrhtavanja ili ljuljanja zbog te očekivane turbulencije koja nije opasna za zrakoplov.https://youtu.be/d3oYGNXVSQk

  #3 Loši vremenski uvjeti

  Prije svakog leta detaljno se analiziraju vremenski uvjeti na relaciji kojom avion leti. Ako meteorološki uvjeti nisu povoljni za let, možete biti sigurni da će let biti otkazan, odnosno odgođen. U slučaju prejakih vjetrova ili lošeg vremena iznad destinacije, može se dogoditi da piloti moraju ponoviti pokušaj slijetanja, no to nije razlog za paniku ili strah. Zrakoplov se može i preusmjeriti u najbližu zračnu luku u kojoj je slijetanje sigurno i za to ima spremno gorivo.Ljudi se često boje i udara munje u avion - ta je pojava danas dosta rijetka zato što su zrakoplovi opremljeni modernim meteorološkim radarima i najčešće široko zaobilaze te oblake – kumulonimbuse. No ponekad im se moraju približiti, primjerice, zbog slijetanja pa postoji povećani rizik od udara munje. Ako se to i dogodi, to najčešće nije nikakav problem za siguran nastavak leta; avioni su zapravo Faradayevi kavezi koji štite ljude i opremu u unutrašnjosti od električnog udara i provode struju okolo po vanjskom dijelu zrakoplova. Današnji zrakoplovi su konstruirani tako da mogu podnijeti udar munje i od 200.000 ampera bez većih problema.Iako letenje po ružnom vremenu nije ugodno i doista može biti više jačih turbulencija, imajte na umu da zrakoplov ne bi niti poletio kad let ne bi mogao biti siguran te da piloti daju sve od sebe kako bi izbjegli najgore od vremena po putu.

  

  #4 Podrhtavanja, promjene na krilima…

  Tijekom spuštanja prema odredištu, mogli biste odjednom osjetiti nešto poput visokofrekventnog podrhtavanja cijelog aviona. Sjedite li uz prozor niskokrilnog mlaznog zrakoplova odakle možete vidjeti krila, mogli biste uočiti da se na gornjoj strani krila podižu nekakva krilca. To su zračne kočnice ili spojleri. Normalno je da ih zrakoplovi koriste kada postoji potreba da se brzo smanji brzina zrakoplova ili poveća brzina spuštanja. Mogu uzrokovati podrhtavanje i tiho tutnjanje, a sve je to potpuno normalna pojava koja se događa zbog promjene aerodinamičnih svojstava zrakoplova uslijed povećanja zračnog otpora.Pri samom slijetanju možete na stražnjim krajevima krila vidjeti i spuštanje takozvanih zakrilca ili „flapsa" koja na taj način mijenjaju površinu i oblik krila te omogućavaju zrakoplovu da stvori dodatan uzgon pri manjoj brzini te da leti s manjom brzinom prema slijetanju. U tom trenu biste opet mogli osjetiti podrhtavanje ili blage vibracije, isto kao i osjećaj kočenja jer zrakoplov u ovoj fazi značajno usporava. Ovisno o tipu zrakoplova, mogli biste osjetiti i promjenu uzdužnog nagiba zrakoplova ili „pitcha" što je potpuno normalno kod izvlačenja zakrilca. Ovisno o mjestu na kojem sjedite, mogli biste čuti i zujanje hidrauličkog mehanizma zaduženog za rad hidrauličnih sustava koji su povezani sa spomenutim uređajima, a ako letite turbo propelerskim zrakoplovom, uobičajeno je da ćete čuti i pojačanu buku motora. Ona je povezana s povećanjem broja okretaja propelera kako bi zrakoplov imao maksimalnu dostupnu snagu za nastavak prilaza. Dakle, i to je potpuno normalna pojava.Kotači se spuštaju otprilike tri minute prije slijetanja. U trenu kad se „zaključaju“ u poziciju za slijetanje, mogli biste čuti škljocanje, odnosno klik. Ponovno biste mogli osjetiti i podrhtavanje te osjetiti da vas sila vuče lagano prema naprijed (isto kao kad se koči u vozilu). Naime, kotači su veliki, a avion se u tom trenu kreće oko 300 do 350 km/h, pa je logično da dolazi do značajnog otpora.

  #5 „Gužva“ prije slijetanja - odjednom mirno postaje nemirno

  Zašto let koji je bio miran odjednom, neposredno prije slijetanja, postaje (recimo to tako) nemiran? Zvukovi, podrhtavanja, naginjanja aviona malo lijevo, malo desno…? Zbog same prirode atmosfere i već prije spomenutih pojava kao što je, primjerice, termika i slično, većinom se može očekivati nemirniji zrak na nižim visinama. Kada piloti spuste avion u niže slojeve atmosfere, često se počinju ponovno suočavati s vremenom ispod te moraju letjeti kroz promjenjive vjetrove, oblake i padaline (ako ih ima). S približavanjem destinaciji dolaze i u pojačani promet, pa moraju prilagođavati brzinu te mijenjati pravac leta po potrebama i zahtjevima kontrole letenja. Stoga letenje više nije tako „glatko“.

  #6 Slijetanje nije uvijek „meko“, važno je da je precizno

  Pri slijetanju je važnije pogoditi točno mjesto slijetanja, nego je li slijetanje bilo „meko“ ili malo „tvrđe“. Iako će piloti dati sve od sebe da slijetanje bude čim ugodnije, to neće biti uvijek moguće zbog mnogih faktora, no ne morate zato osjećati strah. Zrakoplov je konstruiran za vrlo velike sile pri slijetanju. Stoga čak i kada vam se čini da je slijetanje malo grublje, najčešće je to potpuno normalno, a ponekad i potrebno ako postoji potreba da se čim prije sleti i uspori zbog, primjerice, prometa ili malo kraće staze. Malo drmusanja i ubrzo ćete biti na svom odredištu.

  #7 Statistika – stalno ponavljamo, ali dobro je i važno znati…

  Kada je riječ o letenju avionom, a posebno o letenju komercijalnim avionom, to je najsigurniji oblik transporta. Ponovit ćemo što smo napisali u prošlom članku: industrijski rizik smrtnosti u 2022. godini bio je 0,11, što znači da bi u prosjeku osoba morala letjeti svaki dan 25.214 godina da bi doživjela fatalnu nesreću. Procjenjuje se da se svakodnevno diljem svijeta odvija oko 100.000 letova, svakog trena je u zraku oko pola milijuna ljudi, godišnje avioni prevezu nekoliko milijardi putnika (prije pandemije govorilo se o 4,5 milijardi putnika)… Iako se ne bismo smjeli tješiti s time da je „samo“ toliko i toliko putnika poginulo godišnje (jer je svaki gubitak ljudskog života golem), činjenica je da je, na primjer, rizik smrti na cesti neusporedivo veći od rizika smrti u zrakoplovnoj nesreći.

  #8 Na letu niste ugroženi, već povlašteni

  Ono što bismo zapravo poželjeli svima jest da se uopće ne zamarate tim crnim brojevima ako je ikako moguće, već da pokušate barem na trenutak osjetiti ono što mi osjećamo dok smo u zrakoplovu – užitak, gušt, osjećaj da živimo punim plućima. Razmišljajte o destinacijama koje ćete posjetiti, pogledu kroz prozor, dragim ljudima koje ćete vidjeti, dugo očekivanom odmoru, uspješnim poslovima… Budite kolekcionari lijepih i nezaboravnih trenutaka zbog kojih doista vrijedi živjeti, a putovanja ostvaruju upravo takve trenutke. Ne želimo da krećete na bilo koji put sa strahom i grčem u želucu, pa tako ne želimo niti da se bojite dok vozite motor ili automobil. Ne treba i nije dobro uspoređivati crne brojeve poput brojeva poginulih ili vjerojatnosti smrti u avionu s vjerojatnošću smrti na motociklu samo da bismo se utješili, odnosno da bismo se manje bojali letenja.Ali, iskreno: može li se uopće usporediti pogled iz aviona s bilo kojim drugim pogledom?! Jeste li vidjeli kako izgledaju zvjezdano nebo ili zalazak sunca promatrani s tih visina? Kako izgledaju snijegom pokrivene Alpe, suncem obliven „tepih“ oblaka dok iznad njega klizite, velika jezera, njive ili pak otoci Jadranskog mora dok ste na visini od 10 kilometara? Možete li uopće zamisliti koliko ste sretni jer živite u vremenu u kojem je moguće doručkovati u Zagrebu, stići za sat i pol do Londona na poslovni sastanak ili na vrijeme za ručak u Stockholm ili Porto? I jeste li svjesni koliko ste zapravo povlašteni jer imate financijske mogućnosti letjeti i putovati, pa čak i ako ste kupili „jeftine“ karte?Pokušajte se usmjeriti sa zahvalnošću na sve te iznimne trenutke te tako dobiti najviše blagodati koje pruža svako putovanje. Kao što kažu i stihovi poznate pjesme: „Life is a journey, not a destination…“. Želimo vam od srca čim više lijepih putovanja, a brigu o sigurnosti prepustite nama – školovani smo i spremni za sve scenarije, letimo s provjerenim i pouzdanim zrakoplovima, pa ste u našim rukama sigurni na svakom letu.
• Zanimanje pilot: u sigurnim ste rukama na svakom vašem letu12/04/2023
  Normal 0false false falseHR X-NONE HE/* Style Definitions */
  table.MsoNormalTable
  {mso-style-name:"Table Normal";
  mso-tstyle-rowband-size:0;
  mso-tstyle-colband-size:0;
  mso-style-noshow:yes;
  mso-style-priority:99;
  mso-style-parent:"";
  mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
  mso-para-margin-top:0cm;
  mso-para-margin-right:0cm;
  mso-para-margin-bottom:8.0pt;
  mso-para-margin-left:0cm;
  line-height:107%;
  mso-pagination:widow-orphan;
  font-size:11.0pt;
  font-family:"Calibri",sans-serif;
  mso-ascii-font-family:Calibri;
  mso-ascii-theme-font:minor-latin;
  mso-hansi-font-family:Calibri;
  mso-hansi-theme-font:minor-latin;
  mso-bidi-font-family:Arial;
  mso-bidi-theme-font:minor-bidi;
  mso-font-kerning:1.0pt;
  mso-ligatures:standardcontextual;
  mso-bidi-language:HE;}
  Čovječanstvo je oduvijek bilo fascinirano nebom, pa tako i letenjem. I ptice su nerijetko bile štovane kao božanstva ili svete životinje - neke su postojale samo u mitovima poput Feniksa, dok su drugima pripisivane magične moći ili ih se smatralo važnim simbolima.Danas postoje druge vrste „ptica“ koje gospodare nebom – one metalne – a koje su povezale gotovo svaki kutak Zemlje. Njima upravljaju piloti i sudbina svih putnika je u njihovim rukama.

  Avioprijevoz: najsigurniji oblik prijevoza

  Otkako su braća Wright, Wilbur i Orville, 1903. godine izvela svoj prvi let zrakoplovom, razvoj zrakoplovstva odvijao se je ubrzano, omogućavajući ljudima sve dalja putovanja u sve kraćem vremenu.Danas je avioprijevoz daleko najsigurniji oblik prijevoza, a rizik smrtnosti je u stalnom padu. Primjerice, rizik je u Sjevernoj Americi i Europi 1980-ih bio u rasponu od 0,37 do 0,52, da bi danas bio tek nešto veći od 0,1. Ako vas zanima što ti brojevi konkretno znače, donosimo i primjer (izvor IATA): Industrijski rizik smrtnosti u 2022. godini od 0,11 znači da bi u prosjeku osoba morala letjeti svaki dan 25.214 godina da bi doživjela fatalnu nesreću. Također nije istina da se zrakoplovne nesreće ne mogu preživjeti i zapravo je iznimno malo onih u kojima su svi putnici stradali, no one se, nažalost, najdulje pamte.O svemu tome, pa tako i o strahu od letenja, bit će još riječi, no ovom prilikom prostor pripada – pilotima.

  Zahtjevno školovanje

  Zanimanje pilota nije nimalo jednostavno niti romantično kako neki zamišljaju, to doista nije posao koji svatko može raditi. Iako nije riječ o super-junacima, piloti moraju biti i fizički i mentalno sposobni da bi mogli redovito upravljati avionom.Moraju imati dobar vid, sluh i koordinaciju pokreta, moraju biti u stanju donositi brze odluke te se pribrano snalaziti i u izrazito stresnim situacijama. Moraju biti u svakom trenu spremni na nepredviđene situacije poput lošeg vremena, kvara opreme ili medicinskih hitnih stanja. Treba li uopće spominjati da ih odlikuje visoka razina odgovornosti za živote putnika? Govorimo li o velikim putničkim zrakoplovima koji prevoze i nekoliko stotina putnika, jasni su razmjeri odgovornosti pilota.Koliko dugo će se pilot školovati te koliko će u školovanje uložiti, ovisi ponajprije o letjelici kojom želi upravljati, potom i o stjecanju odgovarajućih dozvola (licenci) ili certifikata. Školovati se može u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Na primjer, u Hrvatskoj postoji nekoliko letačkih klubova i škola koje nude tečajeve letenja za različite vrste letjelica, od jedrilica i motornih zmajeva do manjih aviona. Nude se i obuke za stjecanje dozvola privatnog i komercijalnog pilota.Cijene tih edukacija mogu varirati ovisno o vrsti zrakoplova i obimu obuke, no uobičajeno se kreću u rasponu od nekoliko tisuća do nekoliko desetaka tisuća eura, ovisno o tome želi li se budući pilot baviti zrakoplovstvom rekreativno ili profesionalno. Također treba imati na umu da postoji određen minimum sati letenja koje je potrebno ispuniti kako bi se stekla dozvola ili certifikat, što utječe na ukupnu cijenu obuke.Obuka profesionalnih pilota započinje teorijskim dijelom, koji se obično sastoji od 750 sati predavanja iz područja kao što su aerodinamika, meteorologija, navigacija, pravila letenja, sigurnost i slično. Nakon teorijskog dijela, slijedi praktična obuka na simulatorima i u zrakoplovima, uključujući letove u kontroliranim uvjetima, noćne letove i letove na instrumente. Svi spomenuti dijelovi obuke uključuju i u većem dijelu obuku u izvanrednim uvjetima kao što su otkazi sustava i operacije u lošem vremenu itd.

  Kako postati pilot komercijalnog zrakoplova?

  Uvjeti za stjecanje dozvole prometnog pilota u Hrvatskoj propisani su Zakonom o zračnom prometu, Pravilnikom o uvjetima i načinu stjecanja, izdavanja, obnavljanja i produžavanja dozvole i ovlaštenja zrakoplovnom osoblju - pilotima aviona te drugim relevantnim propisima Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo (CCAA). Više o različitim dozvolama možete doznati na ovoj poveznici.Uglavnom, za stjecanje dozvole prometnog pilota potrebno je ispuniti mnoštvo uvjeta, od minimalne dobi od 21 godine, medicinskih, odnosno zdravstvenih uvjeta, završene teorijske i praktične obuke, posjedovanja dozvole, a potom slijedi još i dodatna obuka u aviokompaniji u kojoj će pilot završiti obuku za određeni tip zrakoplova kojim će upravljati. Pritom svi piloti moraju govoriti i engleski jezik koji je „službeni jezik“ avijacije. U Croatia Airlinesu, mladi piloti obično započinju svoju karijeru kao kopiloti ili prvi časnici na manjem turbo prop zrakoplovu, a nakon stjecanja dovoljno iskustva, mogu prijeći na veći mlazni tip zrakoplova te postati kapetani ili zapovjednici zrakoplova.U Europi, pa tako i u Hrvatskoj, EASA (European Union Aviation Safety Agency), odnosno regulatorno tijelo koje određuje uvjete za stjecanje certifikata kapetana komercijalnog zrakoplova, određuje da pilot kapetan mora imati najmanje 1500 sati leta, uključujući najmanje 500 sati leta na putničkim zrakoplovima. Mora biti stariji od 21 godine, proći sve potrebne obuke i testove, uključujući teorijsku, letačku i simulatorsku obuku, mora proći sve potrebne medicinske preglede i tek kad su svi ti uvjeti zadovoljeni, može postati kapetan zrakoplova. U praksi su te brojke i mnogo veće jer ovise i o dinamici i o potrebama kompanije za koju pilot radi, pa rijetko piloti postaju zapovjednici zrakoplova s minimalnim brojem sati.

  Radni dan pilota

  U ovom kontekstu svakako je poželjno demistificirati zanimanje pilota ili, bolje rečeno, ipak ga treba lišiti dijela romantike. Iako su piloti doista povlašteni kada je riječ o fascinantnim pogledima iz kokpita, letenje je tek dio ovog zanimanja koje uključuje niz poslova prije i nakon letenja. Ponekad se piloti za let pripremaju i dan ranije ako je njihovo odredište, primjerice, zračna luka u kojoj prije nisu bili i čije propise ne poznaju dovoljno.Zamislite li da na put krećete u ranim jutarnjim satima, vaši piloti (jer u putničkim zrakoplovima su najmanje dva pilota, kapetan i prvi časnik-kopilot), su već odavno u poslu, možda su prvu pripremu već obavili kod kuće i prije dolaska u zračnu luku. U prostorijama kompanije u zračnoj luci zajednički pregledavaju obavijesti i izvješća, posebice detalje o vremenskim uvjetima na njihovoj ruti, planove leta i moguće zračne luke u slučaju preusmjeravanja, donose odluke o gorivu, održavaju brifing sa svim članovima posade prije leta gdje se raspravlja o detaljima poput tehničkog statusa zrakoplova, vremenu, planiranim i posebnim putnicima, teretu na zrakoplovu i sličnom. Piloti se obično tada i dogovore kako će dijeliti uloge pilota koji leti (pilot flying) i koji mu asistira (pilot monitoring) tijekom planiranih dnevnih letova. Zatim odlaze do zrakoplova i dodatno vizualno pregledavaju avion prije leta, započinju proces punjenja gorivom (ako već nije započet), u samom zrakoplovu se provjerava tehnički dnevnik zrakoplova, provjerava se detaljno kokpit, među ostalim i je li prisutna sva oprema za hitne slučajeve…Lista tih poslova toliko je dugačka da zaslužuje poseban članak. No svakako možete biti sigurni da su vaši piloti za svaki pojedinačan let itekako spremni. Gotovo podjednako je dugačka lista poslova koje moraju obaviti nakon slijetanja na odredište, pa potom priprema za novi let…Pritom uzmite u obzir da posao pilota ne podrazumijeva „klasično“ radno vrijeme od osam sati, da ne rade u uredima, da nerijetko lete noću, praznicima i blagdanima i slično. Kako bi se izbjegli umor i preopterećenost poslom, pitanje vremena za odmor iznimno je važno u ovom zanimanju. Dapače, ako se pilot osjeća umorno i iscrpljeno, on toga dana ni ne smije letjeti i dužan se je sam skinuti s leta.

  Jet lag

  Koliko dugo piloti (i drugi članovi posade) smiju raditi i pod kojim uvjetima, definirano je i u Hrvatskoj Pravilnikom o radnom vremenu posade zrakoplova. Važna stavka u tom pravilniku je, među ostalim, cirkadijani ritam, odnosno biološki dnevni ritam. Mora se misliti o jet lagu, odnosno poremećaju u bioritmu zbog kojeg dolazi i do poremećaja spavanja, posebno kod letova koji prolaze kroz jednu ili više vremenskih zona.Zaključno, ovo su tek detalji o zanimanju pilota o kojem će se pisati puno više. U travnju, točnije 26. 04., obilježava se Svjetski dan pilota što predstavlja pravi povod da upoznate one koji brinu o vašem sigurnom letu te ispunjavaju vaše snove o dalekim putovanjima.